7 Komentara

Punjeni krompiri na jermenski

Fb-Button

Jedno vreme me mučilo što su nam ljudi tako ubogi i neuki u traženju posla, pa sam išla po ovoj našoj stručnoj zajednici i tražila sebi slične, voljne da osmislimo nekakvu obuku za pisanje prijava za posao, poslovnih biografija, motivacionih pisama, za ponašanje na intervjuu i sličnih kerefeka bez kojih se danas teško penje u karijeri. Obiđoh jednog, drugog, trećeg, svi odmahuju, kažu „batali, nema ‘leba od toga, neće srpski kandidat da se menja“. I ja batalim, objasnim sebi da ko hoće – taj može i sam, ko neće – džaba ja da ga vučem za rukav.

I stvarno ima onih koji hoće, znaju da se izdvoje iz gomile, da ih softveri i filteri za pretragu izbace na vrh liste, al’ što ima onih što neće da pročitaju ni ono što su sami napisali  – datebogsačuva. Tako jedan piše u svom „motivacionom pismu“:

„Zdravo, Ja sam zainteresovan za upražnjeno mesto u bi vaš kompaniji. Bilo bi mi zadovoljstvo i čast da budem deo uspešnog kolektiva kao Vašeg. Ovim kroz vas, dozvolite mi da se predstavimo u najboljem svetlu i njegova upornost i posvećenost doprineti još boljoj realizaciji svojih ciljeva. Verujem da će mi iskustvo na istim ili sličnim pozicijama pomoći meni, uz obostrano zadovoljstvo. U nadi da ću čuti moju prijavu, srdačan pozdrav.“

Neki Google Translate, šta li. Znači zna da koristi internet, pa što bre onda ne pročita neku lekciju „kako da napišem…“ nego pravac na prečicu, copy-translate-paste.

A ima i jedan što se potrudio da napiše sam:

„ja sam ljudski resurs koji zna sta znaci zaraditi i steci novac, a ko zna sta znaci zaraditi niovac zna i da ceni i novac i rad. Ja znam da pregovaram organizujem pregovaram i da na;lazim prava idejna resenja za sve probleme oko mene…sve bas sve znam da znam, a svaki posao je kao sah od poteza do poteza a za mene je to pravi izazov jer tako mogu da se dokazujem svojim radom pokazujem… Kandidat je spreman da radi u bilo kom gradu“

Ne, ovo nisu moje slovne greške, ni moje „ošišano“ pismo. Nisam ni oduzimala ni dodavala tačke, zareze, razmake, velika slova… Džaba mu trud bez obrazovanja!

Ima i onih što se unapred izvinjavaju što im CV „ne izgleda nešto preterano sređeno“ uz obrazloženje „radio sam ga na brzinu specijalno za Vas i pola informacija u tom trenutku nisam mogao tačno da se setim.“ E sad ne znam da li misle da će ih ovakva iskrenost izdvojiti u odnosu na gomilu laži koje ordiniraju po prijavama il’ jednostavno imaju poremećenu sliku stvarnosti, ne znaju kako uređen svet fercera, šta je lepo ponašanje, šta su poslovni maniri…

A šta sam se veština koje veze sa poslom za koji konkurišu načitala, uključujući i klanje, pečenje, šegrtarenje, upravljanje tenkom i slično, da ne pričam. Bilo je i onih što mole za posao jer su zaljubljeni i samo ih posao deli od večne sreće. I onih što pišu autobiografije „Još kao mali, dok smo igrali fudbal na livadici, bio sam lider… Onda me je nastavnik tehničkog Pera, pijanac, strog ali pravedan lik, naučio kako da…“

Fotografije, mahom sa slavlja, više nit gledam nit komentarišem, to mu dođe kao srpski standard.

Nekad na sve ovo crknem od smeha, nekad mi se razvuče ono „cccc…“, a nekad se uplašim od pomisli da su sve ovo glasači, birači, pa ne znam ni kako ćemo a ni kuda ćemo mi to zajedno.

Sastojci (za 2 osobe):

  • 6 krompira

za fil:

  • ½ glavice crnog luka
  • 150 g junećeg mlevenog mesa
  • ½ kašičice cimeta
  • 1 supena kašika sitno seckane sveže mente + nekoliko listića za serviranje
  • 1 supena kašika pinjola
  • 1-2 supene kašike sosa od paradajza

za sos od paradajza:

  • 1 manja glavica crnog luka
  • 1 supena kašika paradajz koncentrata
  • 1 čen belog luka
  • 1 konzerva paradajza pelata

 

Krompire oljuštite i operite, pa im zasecite vrhove, tako da mogu da stoje uspravno. Zatim ih pažljivo nožićem izdubite, prosušite kuhinjskim ubrusom i ispržite u tiganju na jednoj supenoj kašiki maslinovog ulja, da dobiju zlatno braon boju sa svih strana. Izvadite ih na kuhinjski ubrus i ostavite da se prohlade.

Zagrejte manju šerpu, sipajte 1 supenu kašiku maslinovog ulja, pa dodajte sitno seckani crni luk i pržite ga na umerenoj vatri oko 10 minuta. Dodajte koncentrat i kroz presu stišnjeni beli luk, pa propržite oko 30 sekundi. Dodajte paradajz i oko 150 ml tople vode, kao i 1 kašičicu šećera, pa kuvajte na umerenoj vatri, poklopljeno, oko 10 minuta. Posolite i pobiberite po svom ukusu pa kuvajte još 5 minuta.

Zagrejte tiganj, dodajte sitno seckani crni luk i pržite ga oko 5 minuta. Dodajte meso i nastavite sa prženjem dok meso ne dobije braon boju. Dodajte cimet, so i biber po ukusu, mentu i pinjole i pržite još oko 1 minut. Sklonite sa vatre i umešajte sos od paradajza.

Krompire napunite filom i ređajte uspravno u činiju za pečenje (punjenom stranom na gore). Prelijte sosom od paradajza i pecite u zagrejanoj rerni na 180⁰ C oko 40 minuta, dok krompiri ne budu potpuno pečeni.

Servirajte odmah dekorisano sa listićima mente.

Recept je adaptiran sa Facebook stranice Armenian International Cuisines and More.

Pratite nas i na:

  1. Vrlo slična priča… što sam starija, to sam više zapanjena količinom neukosti. Od tolikih informacija oko nas danas, kako ne vide, to mi nikako nije jasno. Na jedan klik je sve što treba da se sazna. Ali kao da je dalje nego ikada pre. I da, na žalost, neuki su glavno biračko telo. A mi smo budale što smo u istom košu sa njima. Ne oni. Odličan resept. Kao neka musaka, ali drugačije ređana. Cimet i pinjole mora da daju vrlo zanimljivu notu.

    • Verujem da je sve posledica srozanih drustvenih vrednosti, gde se pametni i vredni proglasavaju za strebere u pezorativnom smislu, a “face” su oni koji uspeju da prevare sistem i na brzinu steknu nesto, pa makar to bile i diplome. Uzasna vremena!

      Hvala na citanju! Da, ovi punjeni krompiri vrlo podsecaju na musaku, samo je prezentacija nesto drugacija.

  2. Ne znam da li radije čitam recepte ili zapažanja i priče koji im prethode :))

  3. Sad moram sa ostavim komentar 😊
    Jedna sam od onih koji mrze da pišu motivaciona pisma. Osećam se kao sa lažem, jer naravno da želim da budem deo neke kompanije zato što su plata i uslovi rada dobri, zato što je to iskustvo sjajna stavka u mojoj radnoj biografiji, a priliku da učim od uspešnih nikada ne bih propustila. Naravno, namera mi je da ostanem tamo sve dok to odgovara mojim ciljevima i mojoj priči, a da odem kad postane drugačije. Svakako da ću raditi za dobrobit kompanije, ali u meri u kojoj to meni koristii. I sad, recite mi – ko od menadžera, silnih ejč areva i programa i algoritama želi ovako nešto da vidi? Zato kad pišem sve ono što saveti i pravila kažu da treba da napišem, osećam se kao kompletni prevarant.
    With that being said, obožavam krompir, recept mi se sviđa i definitivno ću ga isprobati.
    P.S. Dopada mi se ovo što do sada videh na Vašoj stranici, te u to ime nastavljam istraživanje.
    Srdačan pozdrav,
    Jedna Kopriva

    • Hvala na čitanju i komentaru 🙂

      Razumem stav prema motivacionim pismima, kad god sam u prilici da utičem, motivaciona pisma su opciona. Ipak, motivaciono pismo ne treba da bude nekakva zakletva potencijalnom poslodavcu na lojalnost i vredan rad, već treba da bude neka vrsta pojašnjenja zbog čega kandidat želi da radi baš u toj kompaniji, kakve ih vrednosti spajaju, šta kandidat može da donese kompaniji, a šta za uzvrat očekuje. To u našoj zemlji nije lako, jer je prilika malo, pa se često dešava da prijava na određeni konkurs nije stvar izbora, već puka potreba da se radi i zarađuje.

  4. Najmanji problem je što neko ne zna ili se slabo snalazi u pisanju CV-a ,motivacionih pisma… i šta sve već ne. Ma ljudi ne znaju uplatnicu da popune. I? To bi se i rešilo. Problem je što se ne možemo zaposliti i živeti kao ljudi! Ne samo da ne možemo da se „penjemo u karijeri“, već tapkamo u mestu godinama. To je suština svega.Otići u Njemačku ili gde već pa onda lupati glavu d ali mi je pravilno napisan cv.. Ma ajde!

    Pisali ili ne pisali po pravilima; Imali master ili ne- isto nam je! U postjugoslovenskim republikama, nejveći procenat zaposlenosti je u javnim sektorima (aj pokušajte tammo doći).Naravno da nisu svi fakulteti i smerovi promašeni.Naravno da ima i onih koji su svojim radom stigli. Sesti sa svojom decom i dobro razmisliti šta ćete da im plaćate,a ne seljačka posla „neka se nađe diploma“.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.