
Za početak, joga, hvala bogu, nije takmičarski sport. A ni život ne bi trebalo da nam se pretvori u takmičenje ni sa sobom ni sa drugima. Vežbanjem se uči disanje, postizanje balansa, ravnoteže. U životu ponekad zaboravimo i da dišemo, a da ne pričam o balansu. Što više vežbaš, bićeš bolji i elastičniji, ići će lakše. I život mora da se vežba, živi, a onda će biti i srećniji. U jogi nije važan sam oblik poze, koliko je važno kako se osećamo dok vežbamo. U životu ima mnogo ljudi kojima je samo poza važna, koji nemaju hrabrosti da urade nešto po svojoj meri.
Kad se penjemo, prirodno je da jednog dana i padnemo. Ovo prvo nam dođe nekako prirodno, a ovo drugo počesto zaboravimo da naučimo, uvežbamo, da se pripremimo. Kod mene je ta priprema došla nekako spontano i koliko god je posao bio važan i zahtevan, porodica je uvek bila važnija, uvek sam najbolji deo sebe čuvala za kuću i najuži krug prijatelja. To mi je pružalo mogućnost da radim u skladu sa svojim principima, da se ne bojim, da ne odstupam i kad je rizično i teško.
Život može da bude lep. Život jeste lep. Mene bi Platon verovatno izbacio iz svoje vizije države, jer odbijam da živim u skladu sa realnošću koju nam nameće društvo. Ja živim u svom svetu dobrih ljudi i dobrih vesti. I naravno, dobre hrane.
Sastojci (za 4 osobe):
- 700 g lososa u komadu
- 1 čen belog luka
- 20 g putera
- ½ glavice crvenog luka
- ½ crvene paprike i ½ žute (ili zelene) paprike (ili 1 crvena)
- 3-4 čeri paradajza
- 1 grančica ruzmarina i malo lista peršuna

Recept by Siba Mtongana.
Pratite nas i na:





