(scroll down for the recipe in English)

U mom detinjstvu obavezno se letovalo u Dalmaciji, ne sećam se da sam poznavala one što su leti pohodili Grčku ili Crnu Goru, mada je, iskreno govoreći, u tih mojih prvih desetak godina života malo ljudi stalo u uspomenu. Iz tog vremena jedva pamtim reči, tek slike. Ali ne samo onog svetlucavog plavetnila, niti sasušenih travki međ’ belim kamenjem, niti gradova uglačanih ulica od vekovnog tabananja… Pamtim ljude, svakakve dobi, okupljene u konobama ili oko bačvi ispred mrakovitih podruma, što piju crveno po vaz dan, sladeći se slanim srdelama i bistreći lokal-filosofiju, sa posebnim izrazom ironije i cinizma na potamnelim licima.

Nema mnogo godina da čuh za fjaku. Kuma, Dalmatinka po rođenju, sestra, Dalmatinka po opredeljenju i darling, tek ljubitelj tih krajeva, dadoše se u objašnjavanje. Al’ sve dok ne pročitah ovaj članak, srž ne razumeh. Shvatih da me ovih dana drma, pa rekoh da vam uz tuđe reči dočaram. Jakša Fiamengo:

„Kad bismo sva naša raspoloženja rasporedili po godišnjim dobima, za fjaku kao posebno stanje duha i tijela mogli bismo reći da je eminentni proizvod ljeta, rezultat njegovih omara i općeg tjelesnog i duševnog raspusta kad zavladaju opaki visoki Celzijevi stupnjevi i nije nam ni do čega.

No, to ne znači da se u njoj, u fjaci – jer ona je prvenstveno stanje, a onda sve drugo – ne nađemo i u drugim godišnjim dobima, osobito za južina koje znaju pritisnuti vlagom i stijesniti nas na manji i uži prostor, učiniti nas klaustrobičnima i, ma koliko fjakast čovjek po naravi bio simpatičan, nekako „izvan regula“, ispražnjenima i obuzetima nečim ničim. Uza sve što se o njima misli, fjakuni su ipak u svom slatkom južnjačkom „dolce far niente“ („slatko je ništa ne raditi“) položaju zapravo nježni ljudi i nije ih volja reagirati čak ni ako ih se zasmeta u njihovoj usporenosti, u bezvremenskoj oazi.

Dakako, fjaka je jedna od najtipičnijih osobitosti Mediterana, za koji se tvrdi da je izmislio i sve dobre i sve loše strane naših stvarnih života. Kako je fjaka svojevrsno blaženo stanje koje izmiče kontroli pa time i čvrstim definicijama i nazivima, nju ne možemo svrstati ni u zgubidanski nerad ni u ležerni odmor od svagdašnjosti, ni u flegmu niti u dokolicu, kroničnu pospanost ili puku usporenost životnih funkcija. Zapravo, ona i jest, a opet i nije mješavina svega toga.

Ma koliko djelovala kao autodoping, na nju se gotovo i ne može utjecati – ona je poput lake nesvjestice, stanja izvan sebe ili – kako se uzme – duboko u sebi, specijalna vrsta opće nepokrenosti, pospanosti i obamrlosti, posustajanja i indiferentnosti spram svih važnih i sporednih potreba, letargično mrtvilo i opća pasivnost na putu u posvemašnje ništa. U njoj se gubi pojam o vremenu, a njezina usporenost i svojevrsna lijenost doimlje se poput blagog magnovenja. Točnije: ona je napola negdje, napola nigdje, uvijek nekako, nedefinirano, između…”

Sastojci (za 4 osobe):

• 250 g zelene olovka boranije, očišćene
• 250 g žute olovka boranije, očišćene (ako je ne nađete, samo duplirajte količinu zelene boranije)
• 2 crvene paprike
• 4 supene kašike maslinovog ulja
• 3 čena belog luka
• 50 g kapara
• 1 kašičica kumina u prahu
• 1 kašičica semenki korijandera
• 4 mlada crna luka
• 2 supene kašike sveže seckanog peršuna
• 1 manja veza mirođije, sitno iseckana

U loncu sa provrelom, posoljenom vodom kuvajte prvo žutu boraniju oko 1 minut, pa dodajte zelenu boraniju i kuvajte sve zajedno još oko 6 minuta, ili dok se boranija ne skuva a ostane hrskava. Procedite, pa isperite pod hladnom vodom, ponovo procedite, prosušite čistom kuhinskom krpom i prebacite u veću činiju.

U međuvremenu, isecite paprike na trake, prelijte 1 supenom kašikom maslinovog ulja, promešajte i rasporedite na pleh obložen papirom za pečenje, i pecite u zagrejanoj rerni na 220⁰ C, oko 5 minuta. Izvadite iz rerne i prebacite u činiju sa boranijom.

U manjoj šerpi zagrejte 3 supene kašike maslinovog ulja. Dodajte beli luk isečen na listiće i pržite oko 20 sekundi, pa dodajte kapare koje ste prethodno procedili, isprali i prosušili, i pržite još oko 15 sekundi. Dodajte kumin i krojander i nastavite da pržite još 15 sekundi. Sklonite sa vatre i prelijte preko boranije i paprika. Dodajte mladi luk isečen na tanke kolutiće, peršun i mirođiju, posolite i pobiberite po ukusu, dobro promešajte i servirajte.

Možete je spremiti i dan unapred, samo je izvadite iz frižidera oko 1 h pre serviranja, jer je najlepša na sobnoj temperaturi.

Recept je adaptiran iz kuvara Jerusalim.

Bean salad

Ingredients (serves 4):

• 250 g French beans, trimmed
• 250 g yellow beans, trimmed (if unavailable, just double the quantity of French beans)
• 2 red peppers
• 4 tablespoons olive oil
• 3 garlic cloves
• 50 g capers
• 1 teaspoon ground cumin
• 1 teaspoon coriander seeds
• 4 spring onions
• 2 tablespoons finely chopped fresh parsley
• 1 small bunch dill, finely chopped

In a large pot, bring to boil plenty of water, season with salt and add yellow beans. After 1 minute add the French beans and cook for 6 more minutes, or until the beans are cooked but still crunchy. Drain, refresh under the cold water, drain again, pat dry and place in a large bowl.

Meanwhile, cut the peppers into strips, toss with 1 tablespoon of olive oil, spread on the baking sheet lined with parchment paper, and bake in preheated oven at 220⁰ C for 5 minutes. Remove from the oven and add to the bowl with the beans.

In a small saucepane heat 3 tablespoons of olive oil, add the thinly sliced garlic and fry for about 20 seconds. Add capers that you previously rinsed and dried with the clean kitchen towl, and fry for another 15 seconds. Add cumin and coriander and fry for another 15 seconds. Remove from the heat and pour over the beans and pepper. Add thinly slices spring onion, parsley and dill, season with salt and pepper, mix well and serve.

You can make the salad one day in advance, just remove it from the refrigerator 1 hour before serving, because it is best when served at room temperature.

Recipe adapted from the cook book Jerusalem.

Podeli ovo:

Facebook

0

Twitter

Pinterest

0

email

Print