8 Komentara

O nama

Fb-Button

Ovo jeste priča o hrani, a ne o meni. Međutim, pošto je priča o hrani ispričana onako kako je ja vidim, ipak bi trebalo reći nešto i o tome ko sam ja.*

“Međutim, kad god treba da kažem nešto o sebi, ja se malo zbunim. Zaglibim se u onaj klasični paradoks pitanja “ko sam ja?”. Jer, sa stanovišta količine čistih podataka, na ovom svetu nema osobe koja bi vam mogla ispričati više o meni od mene samog. Pa ipak, kada govorim o samom sebi, ja kao narator neizbežno – u zavisnosti od svog sistema vrednosti, mere osetljivosti, dara za opažanje, i raznih drugih aktuelnih interesa – selektujem, određujem i eliminišem podatke o sebi kao temi o kojoj se govori. Onda se pitam koliko je objektivne istine u toj slici o ‘meni’ o kojem govorim. To me jako onespokojava. Ili da kažem, da me je oduvek neprestano onespokojavalo.

Međutim, izgleda da većina ljudi na svetu uopšte nema takvih briga ili strahova. Ljudima samo date šansu, trudiće se da vam o sebi govore iznenađujuće otvoreno. Na primer, reći će vam ‘Ja sam toliko iskren i otvoren da se to graniči s naivnošću’, ili ‘Ja sam jako osetljiv i nisam od onih što se lako snalaze u životu’, ili ‘Ja umem dobro da procenim čoveka’. Ali ja sam nebrojeno puta viđao te osetlive kako bez razloga povređuju druge. Viđao sam te iskrene i otvorene kako, i ne primećujući, izvrću činjenice kako njima odgovara. A te koji umeju dobro da procene čoveka, kako padaju na najispraznija laskanja. Pa, koliko mi, onda, stvarno poznajemo sebe?“**

Odrasla sam u porodici gde je hrana uvek u centru zbivanja. Nikada nismo oskudevali kada je hrana u pitanju, dok smo se sa lakoćom odricali nekih drugih udobnosti kada su vremena bila teška. Često smo za vreme ručka pričali o tome šta ćemo da večeramo, a za večerom planirali šta ćemo sutradan da jedemo za ručak. I danas se najčešće viđamo kada nas mama okupi za ručkom, bogatim da bi se zadovoljile želje svih ćerki, unuka, zetova (sadašnjih i budućih)… I, naravno, dok jedemo, najčešće pričamo o hrani, novim receptima – isprobanim i neisprobanim, kuvarskim emisijama, internet stranicama na kojima smo nešto zanimljivo pročitali o kuvanju.

Ljubav prema hrani sam sa, čini mi se, velikom lakoćom prenela na muža i ćerku. Muž ne samo da voli da pojede sve što spremam iako je kad smo se upoznali bio od onih koji jedu gotovo samo šniclu i krompir (musaku od krompira je nazivao upropašćenim mesom i krompirom, jer su ova dva sastojka najbolja kad se isprže zasebno), već je u vreme kada sam imala izuzetno naporan i zahtevan posao, radnim danima potpuno preuzeo kuhinju i počeo da sprema sve složenija i ukusnija jela. Ćerka je veliki sladokusac, iako od pre dosta godina i vegeterijanac, ne baš mnogo snalažljiva u kuhinji ali izuzetno osetljivog i preciznog nepca tako da poput najistančanijeg kritičara hrane otkriva sastojke svakog jela i ocenjuje čega ima previše, premalo  ili baš koliko treba.

Svoje putovanje u svet hrane usavršila sam pre desetak godina kada sam odlučila da napustim vrlo siguran i solidno plaćen posao i posvetim se traženju posla kakav volim. To je potrajalo čitavih devet meseci, koje sam posvetila porodici i – kuvanju. Za sve to vreme trudila sam se da svakog dana skuvam nešto drugačije, da nijednom ne ponovim isto jelo, da isprobavam sve moguće recepte. Ne treba ni da kažem da su neka jela ispadala bolja, neka su bila potpuna katastrofa, ali nam je sve to pomoglo da izgradimo poseban odnos prema hrani, osećaj potpunog užitka i radosti.

Hrani smo i danas jednako posvećeni, ona je naš primarni Hedonizam. Sada malo više putujemo i u sve naše planove za putovanja su uključeni i spiskovi „šta probati, gde jesti“. Želja nam je da zabeležimo sve te porodične gastronomije, ljubav prema hrani, recepte i jelovnike koji su nam se posebno dopali i pomogli da sačuvamo sećanje na neke dane i događaje, i one sasvim obične i one potpuno posebne.

 

 

*Adaptirano iz „Sputnik ljubav“, Haruki Marukami

** Preuzeto iz „Sputnik ljubav“, Haruki Marukami

Pratite nas i na:

  1. E ovo je stvarno super.Njanja mi je pokazala mada sam znala da uzivas,znas i volis.Ko zna mozda je ovo pravi zivotni poziv.Poradi na tome da pokrijes i druge segmente.

  2. Srećan rođendan!
    Bravo za sve, a posebno za rečenicu:

    „Hrani smo i danas jednako posvećeni, ona je naš primarni Hedonizam.“

  3. Nisam familija iako nisam daleko – Milica je sestra od tetke mojoj ujni Snezani (Kanada) i mojoj Mariji Tauber Gonzales. I ja zivim u Zenevi. Jako mi se dopada ovas blog, izuzetan i mastovit!
    Puno uspeha u daljem pisanju, recepte nisam probala ali verujem da su odlicni!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.