Ostavite komentar

Pita od praziluka

Fb-Button

pita praziluk3a sa wm(scroll down for the recipe in English)

Kad sam započinjala svoje putovanje po gastro-blogosferi, imala sam samo jednu veštinu – amatersko, kućno kuvanje, i samo jedan cilj – da napravim nešto lepo za sebe i svoju porodicu. Fotografija hrane je nešto što, pored izbora i dobro napisanih recepata, odlikuje i međusobno razlikuje gastro-blogere. Činilo mi se da to i nije baš tako komplikovano ako imaš dobar foto aparat – „pukneš“ fotku, dve, tri, deset (sa digitalnim foto aparatima je to bar jednostavno) i to je to.  Moj prvi „foto studio“ je bio prostor tik uz šporet, 50×50 cm. Moje prve fotografije su bile krupni kadrovi zanimljivih jela koja smo spremali, neke čak napravljene mobilnim telefonom. Moje vreme za fotografisanje je bilo između 5 i 10 minuta (da se jelo ne ohladi), isto koliko i obrada fotografija. Prijatelji kao prijatelji, samo su me hvalili i ohrabrivali.

Kad se blog obogatio i narastao, a ja se već ušemila da kuvam, fotkam, pišem  i objavljujem, da pratim i šta i kako to drugi rade, shvatila sam da mi treba iskorak. Za početak sam proučila uputstvo za upotrebu foto aparata. Mnogo su me mučili svi ti izrazi, pitala sam se šta su, bre, ti ISO, aperture, shutter speed i tamo neki brojevi. Posle tog prvog čitanja, sve funkcije sam ostavila na „auto“. Nisam baš mirno spavala zbog te odluke, nikad nisam lako odustajala od stvari do kojih mi je stalo, uvek sam volela da se takmičim sama sa sobom. Onda sam dobila knjigu „Plate to Pixel“, proučavala je pomno, savladavala kompoziciju, koje sam se nekako najviše bojala, jer mi se činilo da, uz manje ili više truda, čovek može sve da nauči, ali ne može da izgradi talenat i estetiku koju jednostavno nema. Sada nisam više na „auto“ modelu rada, menja mi se pogled na fotografiju. Nekad imam inspiraciju, unapred smišljenu „scenografiju“, nekad sam potpuno bez ideje i radim spontano. I idemo dalje.

Pratim i ovu opštu pomamu fotografisanja hrane. Kažu da su se francuski kuvari pobunili protiv  te mode,  misle da se tako kvari iznenađenje koje ljudi dožive kad konobar ispred njih spusti tanjire sa jelom. S druge strane, preko okeana, u Americi, u restorane uvode takozvane „DinnerCam“ da bi gosti mogli u svojevrsnom soft boxu da fotografišu svoju hranu i tako dobiju bolju fotografiju, koju mogu da objave na Instagramu, Fejsu ili Twiteru.

l_7738_dinnercam

Kad pogledam unazad ovih šest meseci, shvatam da se mnogo toga promenilo, unapredilo. Nekoliko stvari ipak nije: kuvam i dalje sa jednakom strašću, „foto studio“ mi je i dalje na istom mestu pored šporeta, na fotografije i dalje ne trošim više od 10 minuta (pa šta im Bog da), blog i dalje pišem da bih napravila nešto lepo za sebe i svoju porodicu. I da, juče sam napunila 44, a učim i dalje poput studentkinje: red fotografije, pa red SEO (to je posebna priča od koje zaspim dok je čitam, al’, kao, i to se mora), pa onda red hormona, molekula, hemijskih reakcija, provuče se i red rezilijentnosti, pa opet red fotografije, meta podataka, domena i provajdera… Kao da slažem pitu. I tako ću do kraja života, majke mi: da učim i da kuvam.

Sastojci (za 1 kalup prečnika 24 cm):

  • 250 g brašna
  • 140 g putera
  • 5 jaja
  • 1 kg praziluka
  • 250 ml jogurta
  • 125 ml kisele pavlake
  • 2 supene kašike gustina
  • muškatni oraščić (opciono)
  • 25 g rendanog parmezana

 

U činiji, rukom, viljuškom ili ručnim mikserom, pomešajte brašno, ¼ kašičice soli i 125 g iseckanog putera, pa dodajte jedno umućeno jaje i umesite testo. Oblikujte disk, umotajte ga providnom folijom i ostavite da odstoji u frižideru oko 1-2 sata.

Praziluk dobro operite i iseckajte na polumesece. U dubljem tiganju zagrejte 15 g putera i 1 supenu kašiku maslinovog ulja, dodajte praziluk, posolite po svom ukusu, sipajte pola šolje vode i dinstajte oko 10 minuta, dok malo ne omekša. Prebacite u cediljku i ostavite da se potpuno ohladi.

Tvrdo skuvajte 2 jaja, ohladite i oljuštite.

Umutite jogurt, pavlaku, 2 jaja i gustin. Dodajte so i biber po svom ukusu i muškatni oraščić (ako ga koristite). Pomešajte sa oceđenim i ohlađenim prazilukom.

Izvadite testo iz frižidera i ostavite da odstoji na sobnoj temepraturi oko 10 minuta da malo omekša. Oklagijom razvucite testo na blago pobrašnjavljenoj radnoj površini, prema obliku kalupa, pažljivo ga prebacite u kalup, nežno pritisnite testo uz dno i ivice kalupa, istrimujte ivice, dno izbockajte viljuškom na nekoliko mesta, sipajte fil, pospite parmezanom i odozgo stavite kuvana jaja presečena na pola po dužini. Pecite pitu u zagrejanoj rerni na 200° C, 50 minuta.

Izvadite pitu iz rerne i ostavite da se prohladi pre serviranja najmanje 15-20 minuta.

Recept je iz knjige Veliki Burdin kuvar.

Vinska preporuka:

Ova pita dosta podseća na onu koja se sprema u Luki, u Toskani, pa je prirodno da preporučimo neko belo, lokalno vino od sorte san điminjano, kao što su Vermentino ili Vernaccia. Začinske, zelene note ovih vina odlično se slažu sa prazilukom, dok kiselost i svežina fino pariraju mlečnim sastojcima.

 

Leek pie

 

pita praziluk4a sa wmIngredients (for one 24 cm tart case):

  • 250 g flour
  • 140 g butter
  • 5 eggs
  • 1 kg leeks
  • 250 ml plain yogurt
  • 125 ml sour cream
  • 2 tablespoons cornstarch
  • nutmeg (optional )
  • 25 g grated Parmesan cheese

 

In a bowl, mix by hand, with a fork or hand mixer, flour, ¼ teaspoon salt and 125g sliced butter, then add a wisked egg and knead the dough. Shape the dough into a disk, wrap it in a plastic wrap and refrigerate for about 1-2 hours.

Wash the leeks, cut lenghtwise and then crosswise to make halfmoon shape. In a deeper pan heat 15 g butter and 1 tablespoon olive oil, add the leeks, season with salt to your taste, pour half a cup of water and sauté for about 10 minutes, until slightly tender. Transfer to a colander and allow to cool completely.

Hard boil 2 eggs, cool and peel.

Whisk the yogurt, sour cream, 2 eggs and cornstarch. Add salt and pepper to your taste and nutmeg (if using). Mix in the drained and cooled leek.

Remove the dough from the refrigerator and let it sit at room temperature for 10 minutes in order to soften just enough to make rolling out a bit easier.  Roll out the dough with a rolling pin on a lightly floured surface to 24 cm circle, carefully transfer to the tart case, gently press the dough down so that it lines the bottom and sides of the tart case, trim the edges, prick the bottom with a fork in several places, pour in the yogurt and leek mixture, sprinkle with Parmesan cheese and top with boiled eggs cut in half lengthwise. Bake in a preheated oven at 200° C for 50 minutes .

Remove the pie from the oven and allow to cool before serving at least 15-20 minutes.

Adapted from The Big Burda’s Cookbook.

Pratite nas i na:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.